utorak, 26.02.2008.
THIS IS THE END (zasad)
Želim zaključiti pisanje na ovom blogu (bar za neko vrijeme), jer se trenutačno bolje zabavljam, tj. zajebavam na adresi
STREHA.BLOGER.HR
nedjelja, 03.02.2008.
PLES MIRA
Nedjeljom su konji galopirali od tebe prema tebi,
dahtajući,
klizeći od samoće mraka.
Mi smo pokazali one dvije
i sakrili one koje se ne vide,
te tiho hospitalizirali u cigarete
njihove vrijedne ugruške krvi.
Budi vedro njihovog znoja
i darovite krvi
i škrto ga skupljaj samo za sebe.
Ja ću stavljati zaštitu
i sijati omamljenu bol
s prizvukom našeg zajedničkog zraka.
utorak, 22.01.2008.
JESEN
Očarana ljetom traga bezdanom
laže nagrižene leševe postrojene po vodovima.
Preskup je otvor kojeg gledamo kako raste
iz dana u dan.
I piše nam pisma,
zove telefonom,
dočekuje vikendom
i šapče marihuanu potocima.
ponedjeljak, 21.01.2008.
IZLAZAK U GRAD
Svakoga jutra grickamo lješnjake,
otvaramo konzerve smjehovima,
čekamo sunce s Bonom i Bobom,
pakiramo zoru u kutije,
grlimo zemlju,
povraćamo morfij,
prepisujemo krevete
i nezaštićeni trčimo za svinjama.
nedjelja, 20.01.2008.
SJEĆANJA
Trpio sam ujakovu metlu u vlaku
tiho se približavajući tebi.
Hrkala si polugola ležeći na sjedalima 4, 6 i 8.
Sjećam se tvojih kaputa, kažem
legni kraj mene, kažeš.
Šalimo se uzvikujući stanice na ćirilici,
haluciniramo gledajući konduktera,
pričamo o rezultatima 10. kola 1. lige.
ČOVJEK ZVAN BITKA
Svaki put kad odeš napisat ću ti pjesmu
da ne zaboraviš na poštu
dok rasteš kao panj stakla
kao prsti na fender žicama.
Jezik ti je pobjegao na otok,
jezikom si skrivala oči
nisam te vidio
otišla si kao sjena,
kao prsti odrezani na remenu Bube.
Udarit ću se po glavi da se sjetim tko je koja boja.
Svaki put kad odeš pišem ti pjesmu,
gradim prijatelja od zaraženih slova,
zaraženih likom,
zaraženih udarcem drveta po pismu.
subota, 19.01.2008.
SAMO TVOJA SMRT
Umrla si bez ožiljka zadovoljstva, neprirodnom smrću,
u trenutku razgovora s poklonjenom livadom.
Ali od ovog trenutka ne moraš se više osjećati mrtva.
Iz tvoje kose nikla je djetelina smijeha i
palma udaljena milijardu pedalja
od vagona natovarenih brigama.
Iz ruku ti je nikla trava bezgraničnosti
i spojila se s djetelinom smijeha i s bezbrižnom palmom.
Stvorila si šumu mirisa prepunu melankolije
i brdo šarene hrabrosti i vjere.
I vrh čistih srca i jedne samonikle ruže,
ROZE ruže.
I nema razloga da imaš čarape.
Sunce te grije.
I grijat´ će te jače.
Jer tebi je Bog darovao beskraj neba
u koji si vjerovala...
LJUTIŠ SE
Šapućeš mi nervozu dirljivim zvukovima
ručajući moje svete osjećaje
i strgane principe…
Objasni mi zašto mi šapućeš i trgaš me istovremeno?
Zašto guliš moja ispričana tijela?
Zato, jer ispod kože je neuvenuta duša, zaklinješ mi se.
Ja te volim proklinjući zmije-otrovnice,
a ti me začaraš svojim prohladnim glasom
i svjetlim očima boje Isusa Krista.
četvrtak, 17.01.2008.
VELIČANSTVENI
Ti iskašljavaš laži, a ja četkam svoj iscrpljeni um.
Sve ono što djelimo
poklanjaš našim demokratskim susjedima
seksualne upaljače,
mrzovoljne toalete,
propušene zidove,
žute i bijele tragove mojih prijatelja,
odronjena ljeta umrlih očiju...
Sve ono što ne djelimo,
trpaš u nos i u venu…
I prije nego me strijelja satnija pijanih vojnika
ja ću si pokloniti ponedjeljak uz pismo
i pogodit ću te kruhom…
Kartaš li još, Veličanstveni!?
utorak, 15.01.2008.
JEDEM TI PREDSJEDNIKA
Čak i onaj
koji je silno htio pojesti predsjednika,
morao je zabosti nokte duboko
u pakao svoje karcinomne maternice
i gužvati život.
